Dal je silo il' je mezijada?
Jučer (01. veljača 2014. godine), u Brdovcu pored Zaprešića, nađoše se stotinjak kuprešaka i prijatelja, da se vide, popričaju, zemeze i malo zapivaju,
Kako je i običaj, na silu je uvik bilo ića i pića, tako i ovaj put - dosta toga i ostade.
Ništa spektakularno, ali i stitnice ponekad razgale dušu. Čini mi se da i "veliki kritičari" ovog događaja neimadoše velikih porimjedbi. U slikama to izgleda ovako:
|
Istina, ali razmišljam i malo "proguglam".
Odbacimo li tamburu, bakar, bedem, biber, čekić, čoban, đon, hajde, jastuk, jorgan, kajmak,
kreč, kula, leš, mana, marama, odaja, pekmez, sanduk, sat, šamar, šašav, šećer, ...
biser, božur, burma, ćuskija, fenjer, gajde, juriš, kandža, kapija, karanfil, krevet, lakrdija, mamurluk, mamuza, melez,
miraz, mumija, nišan, oklagija, oluk, ortak, pamuk, pare, rakija, saksija, sandale, sedef, sedra, skela, surla, šišmiš, tava,
tavan, tepsija, tezga, turpija, ular, zulufi, zumbul, balvan, kalup, meza, sačma, tambura, ...
odbacimo li i benu i budalu,
...., a šta će nam' ostat', ostašmo bez "meze".
Sve navedene riječi su turcizmi.
Reko bi moj pokojni ćaća: Ma 'ko će ispravit krivu "drinu".
02. veljače 2014. g.
M.Sučić